Ispitivanje zavarenih spojeva

Nerazorna ispitivanja

Usluga nerazornog ispitivanja obuhvaća sljedeće elemente:

Vizualna kontrola (VT)

Vizualna kontrola najstarija i najčešća je metoda kontrole bez razaranja. Cilj ove metode je brzo i efikasno otkrivanje raznih površinskih grešaka.

Dijeli se na direktne i indirektne tehnike ispitivanja. Značajke zavarenih spojeva potrebno je kontrolirati u sve tri faze zavarivanja (prije, za vrijeme i nakon zavarivanja).

vizualna-kontrola.jpg
magnetska-kontrola.jpg

Magnetska kontrola (MT)

Ispitivanje magnetskim česticama je relativno jednostavna metoda ispitivanja bez razaranja. Metoda se sastoji od magnetiziranja objekta, nanošenjem magnetskih čestica i interpretacije indikacija koje nastaju nakupljanjem magnetskih čestica na mjestima “curenja” magnetskog polja.

Metodom magnetskih čestica je moguće pronalaženje grešaka koje se nalaze na površini objekta ispitivanja ili neposredno ispod površine. Materijali koji se mogu ispitivati metodom magnetskih čestica moraju imati magnetska svojstva (feromagnetski materijali).

Primjena metode:

  • Ispitivanje zavarenih spojeva na postojanje površinskih pukotina,
  • Ispitivanje lijevanih kućišta parnih turbina na postojanje pukotina,
  • Ispitivanje lopatica rotora parnih turbina na postojanje pukotina,
  • Ispitivanje cijevnih stijena parnih kotlova na postojanje pukotina,
  • Ispitivanje tijela rotora parnih turbina i generatora na postojanje površinskih pukotina

Penetrantska kontrola

Ispitivanje penetrantima je jedna od prvih metoda ispitivanja bez razaranja koja je bila masovno prihvaćena. Od prvih tehnika koje su koristile naftu i kredu do danas su razvijene mnoge tehnike koje omogućuju vrlo visoku osjetljivost. Ispitivanje penetrantima se bazira na efektu kapilarnosti.

Nanošenjem penetranta na površinu objekta dolazi do prodiranja penetranta u površinske nepravilnosti. čišćenjem površine ispitivanja i nanošenjem razvijača dolazi do izvlačenja penetranta iz nepravilnosti i tada indikacije nepravlilnosti postaju vidljive.

Primjene ispitivanja penetrantima:

  • Ispitivanje površina objekata na prisustvo pukotina, poroziteta i ostalih površinskih nepravilnosti,
  • Ispitivanje rubnog nevezivanja kod višeslojnih kliznih ležaja,
  • Ispitivanje stanja klizne površine kliznih ležaja,
  • Ispitivanje materijala koji nemaju magnetska svojstva, kao što su nahrđajući čelici, keramika, plastike, staklo i sl.,
  • Ispitivanje brtvenih prstenova ventila parnih turbina,
  • Ispitivanje propusnosti spojeva i stijenki.

Jednostavnost primjene metode, uz mogućnost rada na terenu osigurava široku primjenu ove metode. Mogućnost primjene na nemetalnim materijalima kao što su keramika, plastika i staklo osiguravaju svjetlu budućnost primjene ove metode.

penetrantska-kontrola.jpg
ultrazvucna-kontrola.jpg

Ultrazvučna kontrola (UT)

Ispitivanje materijala ultrazvukom se primjenjuje od četrdesetih godina i do danas su razvijene mnoge tehnike primjene. Ispitivanje ultrazvukom se bazira na činjenici da su čvrsti materijali dobri vodiči zvučnih valova. Na granicama čvrstih materijala dolazi do odbijanja (refleksije) zvučnih valova i ta pojava je iskorištena za ispitivanje volumena materijala.

Ispitivanje ultrazvukom je uz radiografiju jedina metoda za ispitivanje volumnih grešaka. Uz odgovarajuće poznavanje mogućnosti i ograničenja metode i korištenjem modernih tehnika, ultrazvuk postaje jedna od najmoćnijih metoda ispitivanja bez razaranja.

Odbijanje zvučnih valova se ne javlja samo na vanjskim granicama materijala, već i prilikom nailaska zvučnog vala na unutrašnje nepravilnosti u materijalu. Zahvaljujući takvim svojstvima, ultrazvučno ispitivanje je postalo, zajedno s radiografijom, najčešće primjenjivana metoda za ispitivanje unutarnjih grešaka u materijalu.

Neke od grešaka koje se mogu otkriti ultrazvučnim ispitivanjem:

  • pukotine (površinske i potpovršinske),
  • uključci i porozitet,
  • odljepljivanje slojeva kod višeslojnih materijala,
  • stanjenje stijenke kao posljedice trošenja i/ili korozije

Radiografska kontrola (RT)

Radiografija je postupak bilježenja unutarnjih i vanjskih grešaka trodimenzionalnih objekata na dvodimenzionalnoj filmskoj ravnini. Radiogram je trajni zapis u obliku slike na filmu. Da bi nastao radiogram potreban je snažan izvor energije, objekt ispitivanja i film na kojem će ostati trajni zapis.

Metoda radiografskog ispitivanja zauzima značajno mjesto među metodama ispitivanja bez razaranja zbog svoje pouzdanosti i trajnosti zapisa. Zbog potencijalne opasnosti po zdravlje i okoliš zahtijeva visoki stupanj stručnosti ispitivača oprema je skupa i složena (uključuje i opremu za razvijanje filmova) greške laminarnog tipa (pukotine) se lako mogu previdjeti (ovisno o orijentaciji).

Uobičajeni izvori energije koji se koriste u industriji su:

  • uređaji za X-zrake
  • Iridij 192
  • Selen 75
radiografska-kontrola.jpg

Looking for quality construction company